Sakrivala je djecu u mrtvačke sanduke. Kada su je uhitili, saznali su pravu istinu…
Irena Sendler je rođena 1920. godine u Varšavi. Otac ju je naučio mnogim stvarima, a najvažnija od njih je da pomogne ljudima u nevolji. Prateći stope svog oca koji je bio liječnik, školovala se za medicinsku sestru. Kasnije je postala socijalna radnica, koja se između ostalog brinula da osigura siromašnima hranu i odjeću.
U tom razdoblju već je počelo proganjanje Židova diljem Europe. Tijekom Drugog svjetskog rata, nacisti su formirali židovski geto u Varšavi. Tu je bilo smješteno preko 400 tisuća ljudi, koji su svakodnevno živjeli na rubu smrti.
Irena je bila duboko zabrinuta za te ljude, pa im je odlučila pomoći. Pridružila se organizaciji ,,Zegota,” koja je spašavala Židove. Iako je riskirala život, Irena je bez razmišljanja krenula u akciju.
S dve prijateljice, pomagala je djeci iz geta. Međutim, mnoge židovske obitelji su odbile povjeriti svoju djecu nepoznatoj ženi. Geto je bio dobro čuvan, pa je morala izmišljati stvari kako bi pomogla djeci.
Jedan od načina je bio da izmisli da je dijete bolesno, kako bi ga povela u bolnicu. Kako su čuvari geta pooštrili kontrolu, iznosila je djecu u mtrvačkim sanducima, kontejnerima za smeće, kovčezima.
Jedna od beba koju je spasila bila je i malena Eluzina. Djevojčica je imala svega 5 mjeseci, a majka joj je u haljinicu ušila srebrnu žlicu. Irena ju je uspjela iznijeti iz geta u drvenom sanduku, namijenjenom za ugalj.
Irena je pažljivo vodila evidenciju: uspjela je spasiti 2 500 djece!
Sve je išlo po planu, do jednog dana kada su je nacisti uhitili. Završila je u zatvoru gdje je mučena, ali nije odala nijednu informaciju. Nacisti su je zbog toga osudili na smrt, ali je Bog za Irenu imao druge planove.
Jedan od njenih suboraca je uspio podmititi čuvare da je puste. Od tada je živjela pod lažnim imenom, ali nikada nije prestala pomagati ljudima.
,,Moj bijes protiv okupatora je bio veći od mog straha. Moj otac je uvijek govorio: pomozi čovjeku koji se davi, čak iako ne znaš plivati. U to vrijeme, Poljska se davila,” rekla je Irena.
Kada se rat završio, Irena je predala sve papire humanitarnoj organizaciji, kako bi im pomogla da ponovno spoje razdvojene članove obitelji. Ubrzo se udala i rodila troje djece. Nakon dugog i sretnog života, Irena je umrla u 98. godini. Oni kojima je pomogla, kao i njihovi potomci, nikad neće zaboraviti ovu heroinu!
Podijelite njezinu priču s prijateljima na Facebooku, o dobrim djelima se treba govoriti! (novizivot.net)
