8 rečenica koje treba da kažete svojim roditeljima dok ne bude kasno!

Zanimljivosti

8 rečenica koje treba da kažete svojim roditeljima dok ne bude kasno!

Međunarodni dan starijih osoba obeležava se 1. oktobra u svetu i kod nas.
Ustanovljen je sa ciljem da se naglasi važnost prilagođavanja životnog okruženja potrebama i sposobnostima stanovnika trećeg doba.

Veliku ulogu u stvaranju takve sredine imaju i deca čiji su roditelji starije osobe. Pritom su važna i dela i reči, ali često svojim roditeljima ne kažemo sve što želimo.

Stoga, donosimo vam rečenice koje naše mame i tate zaslužuju da čuju pre nego što bude prekasno!

Mislim na vas svaki dan

Čak i kad sam najviše zaposlena i i kada sam u haosu, uvek ste mi negde u mislima. Možda ponekad izgleda kao da se ne trudim dovoljno da održavim kontakt s vama, ali uvek mislim na vas.

Zaista cenim sve što ste uradili za mene

Ne govorim to često, ali zaista sam zahvalna na svemu što ste uradili za mene. Ni najmanje sitnice nisu prošle neprimećeno i u sebi nikada ne zaboravim da kažem hvala vam na tome, čak i kada vam ne kažem lično. Cenim od srca svaki vaš čin dobrote zato što znam da me volite više od svega na svetu.

Volim vas

Srećna sam što ste tu uz mene i što podržavate moje odluke i želje. I kada vas više ne bude, imaću snage da nastavim dalje upravo zbog vas. Volim vas i nikada nemojte to zaboraviti.

Znam koliko ste toga žrtvovali za svoju decu

I znam da su te žrtve ponekad bile vrlo teške. Imati decu znači staviti ih ispred sebe; znači staviti potrebe deteta ispred svojih i uvek donositi odluke na odnosvu onoga što je najbolje za dete.

Molim vas, nemojte nikada sumnjati u to da ne cenim čega ste se sve odrekli kako bih ja imala bolji život.

Bolja sam osoba zato što sam dobila vas dvoje za roditelje

Vama zahvaljujem na tome što sam osoba kakva jesam: snažne volje i strastvena. Vas dvoje ste sila na koju mogu računati i obožavam vašu dobrotu, strast i saosećanje. Naučili ste me kako da volim, kako da se borim i kako da verujem u sebe. Da sam dobila druge roditelje, danas ne bih bila osoba kakva jesam.

Znam da ste svesni toga da vas volim i poštujem kao svoje roditelje. Ali želim da znate koliko vas cenim i kao ljude, kao građane sveta. Vi ste ljudi na koje se najviše ugledam. Vi ste moje duhovne vođe i heroji.

Nedostajete mi

To što smo razdvojeni ponekad me boli i čini me tužnom. To što živimo udaljeni jedni od drugih nema veze s time koliko vas volim. Nedostaje mi moj dom stalno i ponekad razmišljam o tome kako bi mi život izgledao da živim bliže domu. Nedostajete mi, ali isto tako razumem da želite da sledim svoje snove i da stvorim svoj život.

Imam ružne snove o tome da ću vas izgubiti

Znam da se moram suočiti sa stvarnošću i da nećete biti tu zauvek i da ću jednoga dana morati da počnem život bez vas. Kada vas dvoje više ne bude, znam da će dete koje ste odgojili biti dovoljno jako da nastavi dalje, ali nikada više neću biti ista osoba i važno mi je da vi to znate.

To neće biti zbogom, nego samo vidimo se kasnije

I kada vas više ne bude, uvek ćete biti sa mnom. Često mi treba da se toga podsećam. Možda nećete biti prisutni fizički, ali nastavićete da živite u mom srcu. Želim zauvek da se sećam i najmanjih stvari i uvek uz sebe imati deo vas. To će biti blaga uteha jer kada izgubimo one koje volimo, oni zapravo nikada ne odu. (stil.kurir.rs)