Ocu i majci ubio kćerku i sina policajca, oni zavapili: Hoćemo da ubicin otac odgovara, on ga je naoružao!

Svijet

Ocu i majci ubio kćerku i sina policajca, oni zavapili: Hoćemo da ubicin otac odgovara, on ga je naoružao!

Strašna tragedija zadesila je porodicu Panić, oca Sašu i majku Zoricu, koji su u bestijalnom naletu masovnog ubice ostali bez bez oba djeteta. Počinivši masovno ubistvo, Uroš Blažić pokosio je rafalima mladog policajca Milana Panića (21) i njegovu rođenu sestru Kristinu(19). Oni su zločincu bili krivi samo zato što su se našli na putu njegovog krvavog pira.

Teško nalazeći riječi između suza za izgubljenom djecom, majka i otac zavapili su za pravdom. Ali oni pri tome nisu mislili samo na ubicu Uroša Blažića, koji je tri sela ali i cijelu Srbiju zavio u crno, već i na njegovog oca, koji je kako oni kažu, ponajviše odgovoran za ovaj stravični zločin.

– Ko čuva te ljude odakle im oružje i zašto će njemu toliko oružje. Pitam policajca ima li on pravo da kao vojno lice drži toliko oružje, a on mi odgovara, da nema pravo. Pa ko ga onda štiti-zavapila je kroz suze majka Zorica ljubeći sliku ubijene djece.

Porodica Panić, otac Saša i majka Zorica smatraju da zbog težine zločina nije dovoljno da samo Uroš bude u zatvoru, već da bi teže posljedice trebalo da snosi i njegov otac koji ga je naoružao i time otvorio puta prema zločinu.

– Nije istina da se moj sin posvađao s ubicom. On je prvo pobio ljude u Orašju, a poslije je išao redom i ubijao ko mu se nađe na putu. Moj sin se nije s njim posvađao, to je netačna informacija. Ko god mu se našao na putu on je ubijao. Prošao sam tuda, vidio da su ljudi radili ogradu, stao je i pucao i u njih. Nisu se s njim posvađali, samo je pucao- kaže otaca Saša opisujući brutalni zločin riječima koji kidaju dušu.

– Stao kod škole izašao je iz kola i pokosio ih. Jednim rafalom, pa kad je čuo jauke opet se vratio i ubio ih drugim rafalom. To je jedina istina. Samo tražim da zvaničnici dođu kod mene i da mi objasne ko štiti ove ljude i kako mogu da drže ovoliko oružje kod kuće.

Teško dolazeći do riječi otac Saša nije krio da je za svog sina imao velike planove.

– Ja sam voćar sinu sam kupio traktor da radimo zajedno, zaposlio sam ga u ministarstvu i sad ovo. Zašto nekome služi toliko oružje, jel da se njime ubija narod. Da li smo na Kosovu i da jesmo ne bih mogao ni Šiptara da ubijem, a kamo li svoj narod. Hoću da ih zatvore sve. Ne samo Uroša, otac mu je dole imaju oni još oružja. Evo u selu se piše peticija hoćemo da ih iselimo iz Dubone, cijelo selo hoće da ih iseli- rekao je neutješni otac Saša dodajući da je Uroš prije nekog vremena neletio motorom na policajca, da ga je čak i udario, ali da mu je njegov otac sve sredio. Nekažnjen na slobodi imao je otvoren put prema još težem zločinu. (ekskluziva.ba)