Kosta Kecmanović imao upucanu ruku, evo šta to znači: Sin poznatog pisca bio u školi u momentu masakra!
Pisac Dušan Nedeljković, čiji sin ide u sedmi razred osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, govorio je o masakru koji je potresao Srbiju.
Kako ćemo se oporaviti od tragedije koja nas je zadesila? Šta ćemo i da li ćemo naučiti? Možemo li postati bolji ljudi i ujediniti se za dobrobit naše djece? To su jutros u jednom jutarnjem programu bila pitanja za pisca Dušana Nedeljkovića koji se u kobnu srijedu 3. maja, nedugo nakon pucnjave u OŠ “Vladislav Ribnikar“, prvi uključio u program televizije K1, u emisiju “Uranak” jer je njegov sin učenik sedmog razreda ove škole.
– Sin je tog dana bio u školi. Ja sam, kako se to kaže umjetnik, pa ustajem malo kasnije i probudili su me neki čudni ljudi koji me ne zovu tako rano ujutro. Po mobilnom sam provalio da se nešto dešava. I tast me je, recimo, zvao. Onda sam naletio na ženu koja je trebalo da bude na poslu i koja je u telefon govorila: Gdje, šta? Pucnjava u “Ribnikaru“… Skočio sam na električni trotinet i otišao tamo, bilo je malo policajaca i bila je užasna tišina. Ribnikar ima dva ulaza – jedan gdje se sve desilo i drugi gdje su klinci, i moj sin je bio na tom drugom. Moj sin je odmah znao ko je pucao. Razišla se magla ovih dana i otprilike znam sve šta se desilo, kazao je pisac.
Šta se desilo tog kobnog dana?
Nedeljković je kazao da iz svog ličnog iskustva zna da je dječak koji je napravio masakr imao takozvanu “upucanu“ ruku.
– Ja sam u JAT-u 25 godina bio instruktor za bezbijednost, i “upucana“ ruka znači da je on bio žešće uvježban. Ja recimo ne bih mogao tako precizne pogotke da imam. Da izvučem neki rendom pištolj i da to uradim. Moj sin je rekao da je on jedan neprimjetan dječak, oni su odjeljenje pored odjeljenja. On je ušao i pucao na tog jadnog čovjeka iz obezbjeđenja koga smo mi svi stvarno dobro znali i pogodio ga je s nekih 13 metara što je samo po sebi nenormalno. Djevojčice koje su bile peti razred i koje su bile dežurne je ubio, a onda je otišao lijevo u kabinet historije, pucao u profesorku, a dok je mijenjao šaržer neki dječaci poskakali su kroz prozore. Djevojčice su se sklonile u ćošak učionice, a neki učenici su protrčali kraj njega. Jedan od dječaka ga je gurnuo i on je ležeći valjda pucao u njega, neki su meci u plafonu, to se saznalo, kazao je pisac.
Nedeljković kaže da se na smije raditi po knjizi.
Treba slušati roditelje i djecu, i ne insistirati na tome da krenu u školu. Prijedlog nas roditelja je da se taj ulaz gdje se sve desilo zatvori i da sva djeca ulaze na drugi ulaz. Jedna žena je juče rekla najpametniju stvar – da se više ne uključuje zvono jer zvono će ih asocirati na pucnjavu.
– Zvonilo je dok je pucao. Ajmo da pravimo pozorišne predstave, bendove, da ne govorimo o kontrolnim. Pet nedjelja je do kraja godine i ja bih završio sa školskom godinom, bar za sedmake, jer osmaci ove nedjelje idu na pripreme za srednju školu. Plašim se da i pored dobronamjernosti svih tih ljudi da će doći neko ko će da se drži skripti i da će izazvati kontarefekat kod djece koja su ionako naježena. Trebalo bi mladi ljudi da rade s njima, koji su tek završili studije, da dođu muzičari, glumci, sportisti… Kad vidiš nekog idola, to je super. Ne smiješ da pokažeš emocije pred tom djecom. Zagrle me i meni se noge odsijeku, umjesto ja njih da tješim, oni tješe mene. (ekskluziva.ba)
