Mrtvi drugovi padali su kao svijeće: Ispovijest tinejdžera koga je ranio masovni ubica u Malom Orašju!

Svijet

Mrtvi drugovi padali su kao svijeće: Ispovijest tinejdžera koga je ranio masovni ubica u Malom Orašju!

Preko njiva sam trčao, sapleo sam se i prilikom pada sam prste zario u ranu. Tek tada shvatio da sam ranjen od metka, priča Nikola Mitrović (17).

Nikola Mitrović (17) iz smederevskog sela Malo Orašje, gdje je Uroš Blažić iz obližnje Dubone, 4. maja uveče napravio masakr, ubivši pet mladića i ranivši više njihovih vršnjaka, pogođen je metkom u toj pucnjavi bočno iznad kuka. Pošto je operisan u bolnici u Smederevu, tinejdžer je u srijedu pušten na kućno liječenje. Ekipa Srpskog telegrafa i portala Republike ranjenog momka zatekla je kod kuće dok mu je strina vidala rane. Njegove lijepe plave oči pune suza svjedoče o strahoti koju je preživio jer je bio pribran da pobjegne.

– U školsko dvorište sam otišao s Lazarom Milovanovićem, Jovanom Rankovićem, Markom Mitrovićem i Aleksandrom Milovanovićem, to je bila naša ekipa. Nas je pozvao Marko jer je htio da časti što je postao ujka. Okupilo se još društva i neko je dao prijedlog da odemo gore, kod spomenika, na fudbalski teren da ložimo vatru. Tako smo i uradili. Sjedili smo i pili pivo. Oko pola 11 došao je taj debil iz Dubone i rekao: “Lezite dole, sve ću da vas pobijem.” Ja ga nikada prije nisam vidio. Otvorivši suvozačeva vrata, iznio je pušku, za koju sam pomislio, a vjerujem i ostali, da je plastična i da je u pitanju neka fora. Mi smo se našalili, odnosno, nasmijali smo se i rekli mu: “Hajde da pijemo”, a on je počeo da puca. Zujali su meci i mrtvi drugovi su mi popadali kao svijeće – prepričava Nikola strahotu koja je Srbiju zavila u crno.

Ovaj mladi momak bio je pribran da pobjegne i pokuša da spase goli život, a nije osjetio ni da je upucan dok se nije sapleo trčeći preko njiva.

– Ni sam ne znam kako sam se dao u bijeg. Trčao sam koliko su me noge nosile. Preko njiva desno od igrališta sam trčao i sapleo sam se o nešto i prilikom pada sam pste zario u ranu i tek tada shvatio da sam ranjen od metka. Nisam osjećao bol iako su mi prsti bili krvavi i odjeća natopljena krvlju. Jedan drug koji mi se našao, ranjenog me je dovezao do moje kuće. Probudio sam oca i majku i odvezli su me u bolnicu i usput saznavali najtužnije moguće vijesti da su moji drugovi i komšije zauvijek zbrisani sa zemlje i da su njihove kuće i loze maltene ugašene jer su iza četvorice ostale samo sestre, bez muškog nasljednika u porodici – rekao je Nikola za Republiku.

Njegovi roditelji i tri sestre bez osmijeha dopunjavaju Nikolinu ispovijest i kažu da su njegovi najbliži drugovi mrtvi, a da se Jovan s brojnim povredama oporavlja u Urgentnom centru u Beogradu. Navode i da je njihov komšiluk zbog masovnog ubistva skroz utihnuo i da im se čini da više nikada neće biti veselja i srećne omladine u tom mjestu i susjednoj Duboni, gdje je zločinac Uroš Blažić takođe nastavio da puca u okupljenu omladinu kod škole. Tamo je ubio brata i sestru Milana i Kristinu Panić i Dalibora Todorovića, njihovog druga od malih nogu, a 14, mahom mladih ljudi, ranio u oba sela.

Otac počinioca masovnog ubistva odnosno masakra Radiša Blažić uhapšen je prije nekoliko dana, kada je policija kod njega na imanju pronašla čitave sanduke pune municije i oružja različitih kalibara, kao i improvizovane eksplozivne naprave.

Mještani Dubone i Orašja uopšte nisu iznenađeni zbog toga jer tvrde da se Radiša i sam hvalio da ima toliko oružja da može da naoruža pola puka vojske. Napominju da je Uroš stasavao u porodici u kojoj je očevu torturu proživljavala njegova majka, kao i njegov deda, on i brat.

– Radiša ih je sve ugnjetavao i tukao je od nastarijeg do najmlađeg u kući. Svog oca, starog i nemoćnog, tlačio je i tjerao da radi različite fizičke poslove od jutra do mraka. Uroš je u toj atmosferi posao batinaš i siledžija i za to je osuđivan – ispričao je jedan mještanin. (ekskluziva.ba)